Kažnjene vrline

0
229
views

Stalno slušamo kako je današnje društvo pod velikim pritiskom i stresom. Slobodnog je vremena sve manje, a posla sve više. Ovo je doba naglog razvitka znanosti, tehnike, tehnologije, stjecanja materijalnih dobara, ali i doba teških zločina, širenja nepravde, ratova, gaženja ljudskog dostojanstva. Čovjek postaje sve moćniji, ali i nečovječniji. Uza svu tehnologiju koju smo u zadnjih nekoliko godina unaprijedili i dobili, imam osjećaj da smo izgubili naše temeljne ljudske vrijednosti.

Temeljne ljudske vrijednosti su vrijednosni sustav pomoću kojeg razlikujemo dobro od lošeg. One nam daju sposobnost da postupamo ispravno te svojim postupcima nikome ne naštetimo. Zbog njih bi trebali više misliti na druge, a ne samo na sebe. Te vrijednosti bi nam trebale pomoći da budemo bolji i odgovorniji. U današnje vrijeme svi se junački udaraju u prsa govoreći kako je svatko jednako vrijedan, ali i dalje uočavamo kako su neki ljudi vrjedniji od  drugih. Zbog toga se pitam: „Kamo su nestale naše temeljne ljudske vrijednosti?” Zatrpane su ispod slojeva zaokupljenosti samima sobom, željom za moći, pažnjom i novcem te mišljenjem kako tuđi problemi nisu naši problemi.

Moji roditelji kažu kako u današnjem društvu, kada je većina ljudi zaokupljena vlastitim boljitkom, rijetko susrećemo osobu koja je nesebična i  dobra. Meni je to teško shvatiti i roditelji kažu da sam naivan, jer ja uvijek mislim da su ljudi dobri i iskreni. Ponekad se zbog toga i ljute na mene, ali ja ne mogu misliti drugačije kad su me i oni sami učili da budem dobar, iskren, nesebičan, pošten, pravedan, odgovoran, zahvalan, miroljubiv i nenasilan. Moji nezamjenjivi roditelji imali su posebnu ulogu dok sam stjecao prve spoznaje o svijetu koji me okruživao. I danas me uče da se ljudi ne prosuđuju po materijalnom bogatstvu, vjeri, rasi i narodnosti, već upravo po nematerijalnim vrijednostima. To mi nisu čitali iz nekog časopisa niti iz knjiga, već sam to učio iz njihova primjera. Uče me da se zauzmem za sebe i svoje mišljenje, ali da svoje mišljenje nemam pravo nikome nametati kao ni itko drugi meni. Najviše na čemu inzistiraju je prihvaćanje odgovornosti za sve postupke i sve izrečene riječi.

Prošle školske godine, u mjesecu listopadu, na školskom igralištu u mjestu gdje stanujem bio sam pretučen od srednjoškolskih dječaka jer nisam želio istući dječaka romske nacionalnosti. Završio sam u bolnici s iščašenom lijevom rukom, masnicama po čitavom tijelu i ozljedama bubrega. Moglo je biti i gore. Bio sam kažnjen jer sam bio dobar! Nekoliko mjeseci nakon toga, najviše vođen strahom i traumom, svakodnevno sam se pitao jesam li trebao postupiti drugačije. Drago mi je da nisam i opet bih postupio isto, jer je to ispravno! Ne zato što drugi misle tako, nego je ispravno za mene. Ljudske vrijednosti nisu vezane uz neku određenu kulturu ili religiju, niti vrijede samo za određenu društvenu klasu, to su osnovne vrijednosti koje vrijede za sve ljude.

Vrijednosti se razvijaju i učvršćuju kako rastemo i sazrijevamo. One se formiraju, ponajprije, odgojem u obitelji, okolini, društvu i religiji. Pomoću određenih vrijednosnih kriterija upravljamo svojim emocijama i svojim ponašanjem, onime što mislimo, govorimo i činimo. Kao društvo tehnološki napredujemo, ali kulturno i društveno nazadujemo. Svatko bi od nas trebao pokušati biti Čovjek. Ne pokušavajmo živjeti kako drugi misle da treba, njegujmo vrijednosti u koje sami vjerujemo.

David Hosni, 8.a

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.