2007.godina je godina u kojoj je moj život dobio jednu drugu dimenziju i godina u kojoj se moj bezbrižan, tek započet život, pretvorio u veliki izazov.
Te 2007. godine nisam napunila ni dvije godine kad me napala jedna „neman“ koja je moj život učinila „drugačijim“. Iznenadan, zastrašujući i podli tumor koji se nastanio na mojoj maloj kralježnici te posljedice njegovog djelovanja obilježile su moje najranije djetinjstvo, obilježavaju moj život sada, a vjerojatno će i ostatak mog života biti obilježen učinkom nepozvanog i iznenadnog gosta.
U ranom djetinjstvu nisam imala nikakve osjećaje spram nepozvanog gosta i njegovih „nepodopština“ koje je uzrokovao jer su trud i briga mojih roditelja moje djetinjstvo učinili jednakim i ničim različitim od onog mojih vršnjaka.
Danas, kad sam malo svjesnija i kad uviđam da sam ipak malo „drugačija“( ovdje mislim samo na samo fizički drugačija), osjećam ljutnju . Ljuta sam na tumor koji je otežao moj život i koji me ograničio u kretanju. Ljutnju pokušavam ne pretvoriti u ogorčenost jer smatram da bi me mogla sputavati u mojoj želji i nastojanju da svoj život organiziram tako da bude sadržajan i dinamičan.
Anamarija Višnjić 7.b
