Stigla je! Nečujno i tiho, poput nekog kradljivca, uvukla se hladna zima. Sa sobom je povela mraz i snijeg koji su iza sebe ostavili zatrpane staze. Ona je kao umjetnica koja šara po prozorima i sve ukrašava bijelim ukrasima.
Sve je promijenila u trenu. Sitni jutarnji mraz prekrio je žuto lišće, a tanki snijeg polje i brijeg. Sa sivog i naoko tužnog neba padaju male bijele, kao perje lake, pahulje koje se tiho spuštaju na krovove kuća i gole, već ozeble, grane drveća. Sve je mirno, kao da svi čekaju zimska umjetnička djela. Na poljima vlada gotovo savršen mir, čak se ni ptice ne čuju. Sve je pusto i zatrpano snijegom. I šumu je obuzela tišina, samo se čuje poneka grančica koju mraz jače stegne. Gotovo su sve životinje pronašle skriveno mjesto kako bi pričekale kraj zime, vidi se tek pokoji trag u gustom snježnom pokrivaču. Šumsku idilu kvare koraci lovca i njegovog psa koji se nadaju da će ipak pronaći neku životinju. Kako dan odmiče, lovac se umoran vraća svojoj kući. Iz dimnjaka krivuda gusti dim koji odlazi visoko u oblake. Ljudi su obučeni u duge i debele kapute. Zimski mir prekidaju samo dječji uzvici. Djeca vuku sanjke i sretna se spuštaju niz brijeg. Izgleda da se samo oni raduju i uživaju u zimi. Vesele se i igraju na snijegu koji škripi pod njihovim čizmama.
Neki zimu smatraju sebičnom jer ima moć da u trenu promijeni čitavu prirodu. No, drugi ju smatraju darežljivom zbog brojnih snježnih radosti i veselja.
Marija Gotić, 8. a
