U četvrtak, 21. 2. 2019., i petak, 22. 2. 2019., učenici osmih razreda IV. osnovne škole Varaždin boravili su u gradu heroju Vukovaru u sklopu projekta „Posjet učenika osmih razreda Vukovaru“ u organizaciji ustanove „Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar“. Posjet gradu Vukovaru učenici su započeli okupljanjem ispred škole te polaskom za Vukovar u ranim jutarnjim satima. U Vukovar su stigli oko podneva i to na prostor nekadašnje vojarne, a gdje je danas smješten hostel Dubrovnik, koji je bio centar iz kojeg se polazilo u obilazak grada i okolice. Tog prvog dana učenici su u prostorima hostela Dubrovnik odslušali dva predavanja na temu „Domovinski rat“ i „Bitka za Vukovar“. Nakon završetka predavanja učenici i učitelji su se prijavili u hostel i smjestili u sobe. Uslijedilo je slobodno vrijeme u kojem su učenici u pratnji učitelja krenuli u šetnju i razgledavanje centra grada. Po povratku iz grada uslijedila je večera, a nakon nje odlazak u Caffe bar Rich na disco večer.
Drugog dana učenike je čekao vrlo sadržajan i programom bogat dan. Ujutro nakon doručka krenuli su prvo u posjet bolnici Vukovar. Vukovarska bolnica je mjesto koje je, unatoč svim oznakama i međunarodnim pravilima o ratovanju, trebalo biti mjesto koje se nije smjelo napadati i granatirati, postala agresoru cilj na koji je dnevno padalo nebrojeno mnogo granata. Potpuno razorena u svojim je podrumima bolnica pružala bolesničku njegu svima potrebnima bez obzira na nacionalnost. Saznala se i jedna zanimljivost vezana za vukovarsku bolnicu. Bolnica je svakodnevno bila granatirana – na nju su padale i bombe bacane iz aviona. Upravo jedna takva težine oko 200 kg pala je na bolnicu. Probila je sve etaže na katovima i pala je u podrum na krevet ranjeniku točno između nogu i nije eksplodirala. Ranjenik je bio srpske nacionalnosti. Dakle, u bolnici se pružala pomoć svima bez obzira na nacionalnost. Unatoč svemu tome, nakon pada Vukovara i ulaska agresora u bolnicu 263 ranjenika i medicinskog osoblja izdvojeno je i odvedeno na Ovčaru, ubijeno i zatrpano u masovnoj grobnici. Nakon bolnice slijedio je posjet Memorijalnom groblju Vukovar. U kratkom predavanju na groblju učenici su saznali da je na tom mjestu bila masovna grobnica s ukopanih 900 tijela koje je agresor nakon pada Vukovara skupio po ulicama grada i ukopao na tom mjestu. Danas je na tom mjestu spomen-područje s 900 bijelih križeva koji predstavljaju svaku žrtvu. Najstarija žrtva imala je 104 godina, a najmlađa 6 mjeseci. Nakon groblja osmaši su krenuli na već spomenutu Ovčaru. To je mjesto na kojem je agresor, nakon što je ranjenike i medicinsko iz bolnice odveo u hangare poljoprivrednog kombinata gdje su bili podvrgnuti strašnom mučenju, poubijao i zatrpao u masovnu grobnicu. Ova masovna grobnica otkrivena je zahvaljujući jednom branitelju koji je uspio iskočiti iz kamiona koji ih je prevozio i pobjeći. Nakon rata otkrio je mjesto ove masovne grobnice. Na povratku s Ovčare učenici su se kratko zadržali kod Vodotornja, koji je u fazi obnove, ali ne s namjenom da bude vodotoranj, već da ostane spomen na Domovinski rat. U Crkvi sv. Filipa i Jakova učenici su pogledali kratki film o Vukovaru neposredno nakon okupacije te razgledali obnovljenu crkvu. Nakon crkve krenulo se prema Borovom naselju i Trpinjskoj cesti. To su još dva mjesta koja su bila vrlo bitna za obranu Vukovara. U tvornicu Borovo sklonili su se civili i branitelji nakon pada grada i od tamo su odvedeni u logore u Srbiju. Trpinjska cesta nosi još i naziv Groblje tenkova. Na toj cesti hrabri hrvatski branitelji uništili su osamdesetak oklopnih vozila i tenkova i tako zaustavili, usporili i onemogućili neprijatelju ulazak u grad. Na Trpinjskoj cesti postoji spomen-ploča s popisom dvadeset i pet branitelja iz Varaždinske i Međimurske policijske postaje koji su branili Vukovar i tamo poginuli. Treba spomenuti da su svi predavači i vodiči spominjali varaždinske policajce koji su dolazili u pomoć u obrani grada i hrabro se borili s domaćim braniteljima.
U popodnevnim satima uslijedilo je još jedno predavanje u Školi mira. Tema je bila mir i mirna integracija Podunavlja. Nakon predavanja uslijedio je kviz. U kvizu su sudjelovale četiri osnovne škole koje su ova dva dana boravile u Vukovaru. Iz svake škole dva su se predstavnika borila za svoje škole. Za IV. osnovnu školu borili su se Helena Gal i Borna Jambriško. Naravno, osvojili su prvo mjesto. Bravo Helena, bravo Borna! IV. osnovna škola je ponosna na vas.
Pobjedom je završen posjet osmaša Vukovaru. Može li biti bolje?
Anamarija Višnjić, 8. b
