Kroz mjesec listopad učenici 1.b razreda istraživali su kako nastaje kruh i možemo li zaista procijeniti njegovu pravu vrijednost.
Učenici su došli do podatka kako su naši preci oduvijek jeli puno kruha u odnosu na druge narode koji su ga radije jeli u određenim situacijama. To je bilo zbog činjenice da su od davnina uzgajali žitarice i da su trebali hranu koja daje energiju kako bi mogli obavljati teške radove. Učenici su se upoznali s nekadašnjim uzgojem i dobivanjem brašna koji su usporedili s današnjim načinom sjetve, žetve i obradom žitarica. Uspoređivali su različite vrste brašna ( pšenično, kukuruzno, rižino, pirovo, slanutkovo, he
Spoznaja da je potreban pekarski ili pivski kvasac kako bi tijesto naraslo posebno iz je iznenadila, a njegov latinski naziv su lako upamtili jer se radi o slatkoj gljivici – Saccharomyces. Iznenadila ih je i činjenica da kvasac čine gljivice koje, da bi rasle, trebaju šećer i toplinu pa na taj način “ raste “ i naše tijesto za kruh. Uz to su se i sami okušali u miješenju tijesta i izradi različitih pekarskih proizvoda . Na kraju su svoje istraživanje zaključili kušanjem ukusnih proizvoda koje su im pomogli pripremiti njihovi ukućani. Time su ujedn
Zaključili su da je vrijednost kruha neprocjenjiva i složili se s jednom od dobro znanih poslovica “ Gdje ima kruha, nema gladi “
Silvija Grđan- Hosni
