Proljeće je godišnje doba
Kad cvijeća je puna moja soba.
U proljeće stabla počinju rasti,
A pupoljci za njima kreću cvasti.
Ljeti Sunce jako grije,
Dječji osmijeh u njemu se krije.
Ko da nikad se sakrit neće
Zbog radosti, ljubavi i sreće.
Jesen je doba kad sve je šareno,
A vjetar puše dosta pogodno.
Tada se lišćem igramo,
Od njega kule gradimo.
Dođe zima, najhladnije doba,
Vatra gori unutar svih soba.
Došlo je vrijeme da se opustimo,
I bijelu maštu u glave pustimo.
Maja Luketić, 5.b
