Bijaše to prohladno , oblačno poslijepodne još jednog petka u nizu, na kraju mjeseca. Tog jesenskog petaka kao i obično odoh razbistriti glavu od obaveza proteklog tjedna. Kratko zastanem ispod visoke višnje i stadoh udisati pramenove prohladnog zraka izdišući maglovite prstene . U tom trenutku prohuja lagani povjetarac koji je prošao tik iznad moje glave i zaletio se ravno u jedan požutjeli, naborani list koji se nježno savio pod njegovim udarcem i strmoglavio se na zeleni travnati sag te usno svoj vječni san. Ležeći tako na mekom travnatom platnu očaravajući me, pružao je svoj zadnji izgled i hranio je moje oči svojom ljepotom koja mi je , osipana u svim jesenskim bojama, dala povoda za ovaj opis.
Snivajući svoj san na hladnom tlu pružao je sve boje jeseni . Počevši od one tamnocrvene na samom vrhu do tamnosmeđe na njegovoj peteljci davao je dojam da je nastao rukom nekog poznatog slika, koji je svojim blagim potezima kista naslikao ovo savršenstvo. Njega kao da su obukli najbolji modni dizajneri koji su vjerno prikazali cijelu paletu boja i sve nijanse koje su davale dojam da vlada svim godišnjim dobima. Zelena boja koja je bila najskrivenija pokazivala nam je njegovu duboku prošlost započetu u rascvjetalom i mirisnom proljeću. Razdoblje u kojem sve pupa i cvijeta, kada je sve u tisuću boja i tisuću oblika, našem je listu počeo život. Život koji je tada prošao njegovim žilama, koje su sad samo crte koje nas podsjećaju na sve što je prolazio, samo je još jedno lijepo sjećanje.
Zelena je, polako prelazeći u žutu i narančastu, odavala kraljicu godišnjih doba, veličanstveno ljeto koje je vladalo u svojoj zlatnini i žaru. To suho, vruće doba ostavilo je najžešće tragove na listu. U to doba, proživljavajući svoje najdulje dane u životu list je , s pogledom na livadu, zapisao sve događaje koji su se zbili u to doba. Žetvu obližnjeg polja preplavljenog zlatnim klasjem, ples zujavih pčela iznad rascvjetalog cvijeća, ljetnu oluju koja svojim prijetećim sivilom , uz paranje munja i zvukom groma, dolazi iz daljine uz huk snažnog vjetra. Svu ovu ljepotu utisnuo je list , kao obojani pečat, na svoju površinu i sačuvao je za njegovo zadnje godišnje doba u dubini i sigurnosti , gustih i isprepletenih grana njegove majke višnje.
Narančasta koja je sad prerasla u tamnocrvenu nagoviještala je , uz zanosan ples jata čvoraka, berbu dozrelog grožđa , čija su se zrna puna slasnog nektara pretvarala u mirisan mošt. Sve ove boje spremao je list u svojoj nutrini i sad ih, u svojem zadnjem plesu na laganom povjetarcu, spuštajući se na umorno jesenko tlo. Počeo se on povijati i sklupčavati od hladnoće te nam je i time navijestio hladnu, oštru zimu .
Kroz neko vrijeme on će se sasvim saviti, a na njegovim rubovima nahvatat će se inja i on će se pretvoriti u ledenu krunu te usnuti u svoj kraljevski san .
