Ovisnost o ekranima je naša stvarnost
Posao, škola, slobodno vrijeme… Svi aspekti naših života podrazumijevaju korištenje tehnologije u nekom obliku. Ekrani su postali sastavni dio našeg života, no što govore statistike? Kakvo je stanje u svijetu, Republici Hrvatskoj ili u našoj školi?
Prije pandemije je globalni prosječni broj sati vremena pred ekranom iznosio 6 sati i 38 minuta po danu. Nažalost, u pandemiji je svijet bio zaključan te je došlo do nevjerojatnog porasta upotrebe uređaja i dnevnog vremena provedenog pred ekranom. Prosječno vrijeme provedeno pred ekranom povećalo se na 6 sati i 55 minuta u 2020.godini te poraslo na 6 sati i 57 minuta u 2021. godini. Kraj pandemije donosi nam smanjenje vremena provedenog pred ekranima za cijelu minutu. Gledamo li zemlje pojedinačno, utvrđeno je da je Južna Afrika imala najviše vremena provedenog ispred ekrana, tj. 10 sati i 46 minuta. Japan je imao najmanje, samo 4 sata i 26 minuta.
Prema istraživanju koje je proveo Global Wellness Institute 2022. godine, pandemija je duboko utjecala i na globalne televizijske navike i popularne online platforme poput Netflix-a koje zauzimaju do 45% ukupnog vremena gledanja televizije. Naravno, poraslo je vrijeme koje korisnici provode pred televizijskim ekranima. Statistike pokazuju da 2,7 milijardi ljudi na svijetu povremeno ili redovito igra videoigre, što znači da od ukupne Zemljine populacije od 7,8 milijardi, gotovo jedna trećina otpada na igrače videoigara.
Prema europskom i svjetskom prosjeku godišnji rast u industriji računalnih igara je oko 10 posto, a u Hrvatskoj čak 50 posto. Zbog sve veće količine raznih ekrana, stručnjaci su uveli pojam Screen Time (vrijeme provedeno pred ekranima) koji se odnosi na ukupno vrijeme provedeno pred ekranima svih vrsta. Statistički podaci pokazuju da u Hrvatskoj do prve godine ekrani zabavljaju 40 posto djece, a već do druge godine taj se postotak udvostručuje. Dvije trećine njih gleda televiziju, koristi laptop, mobitel ili računalo bez nadzora odraslih. Vlastiti mobitel ima 6% predškolske djece, a čak 4,2% djece dobije mobitel prije 4. godine života. Također je i službeno potvrđeno da u Hrvatskoj živi 3.871.833 ljudi te istovremeno u Hrvatskoj imamo 4.507.074 aktivnih korisnika mobitela, što pokazuje da mnogi stanovnici koriste više od jednog mobilnog uređaja.
Upotreba ekrana u školama pokušava se smanjiti zabranom korištenja mobitela u školu, no ne drže se svi tog pravila. U našoj školi nije dozvoljeno korištenje mobitela. Učenici smiju donijeti mobitel, ali ga moraju držati u torbi ili školskom ormariću do izlaska iz škole. Oni učenici koji mobitele drže u školskim torbama rijetko mogu odoljeti želji da bar nakratko pod odmorom pogledaju ima li novih poruka na Viberu ili novih objava na Instagramu te tako krše pravilo o korištenju mobitela.
Ovisnost o ekranima postala je naša stvarnost. Prema istraživanjima iz 2019. godine čak 4% srednjoškolaca u Hrvatskoj ima visoku razinu ovisnosti o internetu, a 35,4% pokazuje neke znakove ovisnosti. Jasno je da vrijeme korištenja ekrana treba ograničiti i kontrolirati, pogotovo kod djece. Najnovija istraživanja pokazuju kako djeca mlađa od dvije godine ne bi trebala uopće biti izložena ekranima. Djeci bi do pete godine života ekrane trebalo ograničiti na pola sata, a onima u dobi do devet godina starosti na sat vremena.
Dnevno ne bismo trebali provoditi pred ekranima više od dva sata. Ima li života bez ekrana? U 2023. godini život bez ekrana je nezamisliv, ali to ne znači da ne možemo naučiti ovladati vremenom provedenim pred njima. Previše smo opterećeni životom pred ekranima, a premalo živimo život. Tehnologija nam je potrebna za obavljanje posla, učenje te svakodnevne aktivnosti jer tako moderan svijet funkcionira. Ono čemu trebamo težiti je ravnoteža između vremena pred ekranima, boravka u prirodi i druženja s prijateljima i obitelji.
Gordana Miletić
