Pripovijedanjem se dotaknemo se onoga što vrijedi svima nama, u bilo kojem životnom razdoblju
Gospođo Held, dobrodošli u IV. OŠ Varaždin
- Vaša zanimljiva I neobična profesija dovela Vas je k nama. Uljepšali ste dan našim učenicima. Tako je zapravo i sve krenulo, u pokušaju da uljepšate ratna događanja. Možete li nam reći nešto o tim danima?
To je zapravo duga priča i možda nije sada nužno govoriti o tome, ali ono što je važno je da dok se bajke pričaju kao što je to bilo danas, a događalo se i u tim vremenima kada je ljudima bilo posebno teško onda to još više znači. U nekim nenormalnim vremenima kada se doživi tako nešto to je još dragocjenije.
- Recite nam koliko su vaša djeca utjecala na Vaš životni put?
Puno, iz razloga što sam ja iz svoje ljubavi prema bajkama i ljubavi prema djeci svaku večer njima pričala bajke i to mi je zapravo pomoglo jer sam tako mnoge bajke naučila i ušla u taj svijet bajki prije nego što sam se tim počela profesionalno baviti.
- Kojim dobnim skupinama pripovijedate najčešće?
Najvažniji je donji uzrast, znači od pet godina. Prema gore više nema granice zato što pripovijedam i odraslima i zapravo svim dobnim skupinama. Naravno to su druge bajke i druge priče, ali sve je to narodna predaja. Moja najstarija slušateljica je imala sto godina.
- Da li više volite pripovijedati mlađoj djeci, tinejdžerima ili odraslim osobama?
Isto je zato što kontakt i ono što se događa, ono čarobno, to se treba doživjeti i zapravo nema razlike. Putujemo zajedno tim čudesnim svijetom bajki i proživljavamo to zajedno. Tu nema razlike je li netko dijete ili odrasla osoba. Dotaknemo se onoga što vrijedi svima nama u bilo kojem životnom razdoblju.
- Koji je Vaš cilj pripovijedanja? Koji dojam želite ostaviti?
Ono što ja želim je putovati tim svijetom bajki. To je jedan svijet koji sam ja kao tinejdžerica najviše voljela čitati kada mi je bilo najteže. Bajke su mi zapravo jako puno pomagale. To je bio svijet u koji sam se ja razumjela, gdje mi je sve bilo logično i stvarno. Dan danas vidim ono što djeca i odrasli proživljavaju i želim da to proživljavaju kroz taj svijet bajki, da doživljavaju nešto što im je vrlo poznato, što im je blisko, što imamo svi u sami sebi. To je jedan od mojih ciljeva. Da budem u tom svijetu, da dođemo do toga koliko nam je važan takav jedan svijet gdje sve uvijek završi dobro.
- Primjećujete li razliku u pažnji s kojom djeca danas pristupaju bajkama i nekada u doba vaše mladosti?
Čak i ne toliko. Primjećujem razliku od vremena kada sam ja počela pripovijedati i danas, način na koji djeca slušaju bajke. Međutim od trenutka kada uđu u bajku svi slušaju jednako ali su reakcije drugačije. Na primjer na nešto lose, na neku nevolju koja se dogodi. Prije su djeca rijetko imala tu potrebu da izađu iz tog doživljaja, dok većina djece danas odmah želi izaći.
- Pripovijedate li isključivo na hrvatskom jeziku?
Kod nas pripovijedam na hrvatskom, naravno. Kad putujem u zemlje gdje razumiju hrvatski. Kada putujem negdje gdje pripovijedam strancima, pripovijedam na engleskom jeziku jer ne znam ni jedan drugi.
- Koja vam je najdraža bajka?
Uvijek ona koju tog trenutka pripovijedam.
- Znate li koja je djeci bila najdraže bajka?
To ćete morati njih pitati.
- Kako se pripremate za pripovijedanje? Koliko Vam je vremena potrebno za pripremu?
Ovisi kako koja bajka, kako koje vrijeme, uglavnom to treba vježbati, pripremati I čitati puno, biti s tom bajkom I živjeti s njom. Narodne bajke nisu tekstovi, to su price prenošene isključivo usmenim putem. Tek prije stotinjak godina su one počele biti zabilježene i zato ih sad imamo sačuvane. Ne uči se tekst, nego se prihvaća i prima bajka.
- Imate li neku poruku koju biste željeli prenijeti učenicima Četvrte osnovne škole Varaždin?
Rekla bih ovako: ” Čitajte narodne bajke i iznenadit ćete se”!
Hvala Vam na dolasku i prekrasnom doživljaju pripovijedanja koji ste nam pripremili. Nadamo se da je i Vama bilo ugodno s nama.Želimo Vam sreću u daljnjem radu i nadamo se da ćemo se ponovno sresti.
Helena Mlinarić, 8.a
Petar Kudelić, 8.a
