Kad sam čuo za projekt „Dan zamijenjenih uloga“ odmah sam poželio biti učitelj ili ravnatelj. Razmišljao sam:“Kad bih barem bio primljen samo na jedno radno mjesto.“ Odlučio sam se javiti na tri radna mjesta kako bi povećao šansu da dobijem posao. I gle čuda, primljen sam na sve tri željene pozicije : nastavnik matematike, povijesti i ravnatelj ( uh, al sam se danas naradio…!). I tu sam si potvrdio lekciju broj 1: PAZI ŠTO ŽELIŠ JER MOGLO BI TI SE TO I OSTVARITI“.
Nakon početnog zanosa i euforije počeo sam se pripremati za nastavne sate. Listao sam knjige, “surfao” Internetom i uz pomoć učitelja pripremio materijale za izvođenje nastavnog sata. Utrošio sam 4 i pol dana za pripremu sata od 45 minuta. I tu sam si potvrdio lekciju broj 2: „PRIJE SVEGA PRIPREMA JE KLJUČ USPJEHA!“.
S nestrpljenjem dočekao sam iskusiti i ulogu ravnatelja. Budući da sam prethodno uvidio kako je mukotrpan, dragi moji učitelji, vaš posao, odmah sam vam želio povećati plaću!. Ali ravnateljica me informirala da to nije u opisu mog radnog mjesta. Tada sam želio, dragi moji prijatelji učenici, vama svima podijeliti petice,ali ni to nije bilo u opisu ravnateljskog posla… Skoro sam i odustao i odmah napustio posao ravnatelja, ali onda sam se sjetio nešto što svi uvijek možemo učiniti, a to je biti zahvalni, i reći iz srca iskreno HVALA. Shakespeare je napisao: „Oštrije nego zub zmije je imati nezahvalno dijete“.
Stoga, hvala vam draga ravnateljice, dragi učitelji što nesebično na nas prenosite svoje znanje, trudite se i vjerujete u nas. Vaša najveća nagrada je što gradite i razvijate naše male duše u bolje, pametnije i kvalitetnije ljude. Pečat koji ostavljate na nama, upravo u ovim godinama, ostaje trajno uklesan i neizbrisivi trag svih vaših riječi, dijela i osjećaja. I kad vidite nas i naša dijela u budućnosti znajte da smo mi vaš ponos, i vaša pobjeda. Odgovoran je to i opasan zadatak i na toma vam od srca VELIKO HVALA.
Moram Vam priznati jako sam se danas naradio i s nestrpljenjem sam dočekao da konačno ZAMJENIMO ULOGE i da se vratim u školske klupe. Tako sam si potvrdio još jednu životnu lekciju: SVE U SVOJE VRIJEME!.
Puno vas pozdravlja!
Vito Weiser, 5.a
