Svijet po mom
Jednog sam dana sjedila na krevetu i razmišljala kako bi to bilo da je svijet po mom. Hm?! E pa ovako. Svako jutro bi ustajali sa osmjesima na licima, jer bi svaki dan bio sunčan, vedar i veseo. Na putu do škole na svakom uglu prodavalo bi se cvijeće i naravno slatkiši. Škola bi bila oslikana veselim bojama, učionice bi bile sa malim mekanim foteljicama u crvenoj, rozoj i naravno za dečke plavoj boji, a učitelji bi imali svoje velike fotelje da se ne moraju sagibati jer su neki stari. Nastava bi trajala samo dva sata, a ostatak vremena bi se igrali i družili. Na svijetu ne bi bilo zlih ljudi, gladnih i bolesnih. Naši roditelji ne bi dugo radili i ostavljali nas sa djedovima i bakama, sestrama i braćom. Više bi vremena provodili s nama uz igru. Sve bi bilo puno bolje da je svijet po mom, ali na moju žalost nije.
Lana Lonjak
