Svijet po mom
Teško mi je svakodnevno slušati na vijestima o krvavim ratovima, o stradanju nedužne djece u vihoru tih ratova, o gladi, neimaštini, raznim bolestima, o neopisivom nasilju i drugim strahotama. Kamo nas vodi današnji svijet u kojem vlada pohlepa, mržnja i netolerancija? Ima li kraja tim zlima? Svakako ima. Svijet ostaje na mladima. Mi ga moramo uljepšati svojim snovima i maštom. Svijet po mom bio bi raj na Zemlji. Zamislite Zemlju opasanu duginim bojama, prepunu sunca i ugodne topline. Zemlju slobodnih i sretnih ljudi koji radosno odlaze na svoja radna mjesta i još radosniji se vraćaju svojim zadovoljnim obiteljima. A kako bi tek bila sretna djeca u školama kad bi učila samo ono što ih zanima, kad bi se više pjevalo , plesalo i igralo. Kako bi lijepo bilo ući u razred pun šarenih glavica: crnih bijelih i žutih, nasmijanih i bezbrižnih. Maknula bih sve granice koje razdvajaju ljude, a izgradila mnogo ,mnogo mostova koji bi ih spajali. U mojem svijetu ne bi bilo ratova ,gladi ,okrutnih stradanja i svakodnevnog strahovanja za vlastiti život, ne bi bilo plača i prestrašnih vriskova. U mom svijetu bi se u ljetnim večerima čuli cvrči ,a ne granate koje razaraju svijet kakav poznajemo. U mom svijetu vladala bi najljepša i najdraža riječ LJUBAV koja je najmoćnije i najsigurnije oružje protiv svakog zla. Zaista bih voljela živjeti u takvom svijetu koji bi odisao srećom.
Helena Gal 7.a
