SVIJET PO MOM
Današnji me svijet ponekad uplaši,rastuži,zgrozi ili razljuti. U njemu bi mijenjali mnogo. Želim više boja,a manje straha. Ovako bi to izgledalo!Kad bi bilo tako ja bi s pticama letjela drveće bi do neba raslo.Za granice ne bi znali, a u nebu bi spavali. Vrijeme bi se mjerilo bojama lišća i osmjesima djece. Dan bi trajao koliko bi god htjele majke. Da se stignu odmoriti i napraviti sve poslove. Ali i da ipak na sekundu budu kao mala djeca. U školi bi učili kako se beru zvijezde,i kako se sadi sreća. Ne bi bilo ocjena već: toplih i hladnih zagrljaja učitelja. U mom svijetu nitko se ne bi svađao s prijateljem. Jer bi tamo prijatelj bio kao u oku iskra,kao u bajci dječja igra,kao…kao topla zraka sunca ujutro što te dira. Sigurna sam da bi bilo ljepše u mom svijetu nego na ovom čudnom planetu.
Manuela Bermanec 4.C
