Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu središnja je i najstarija kazališna institucija u Hrvatskoj u kojoj djeluju tri ansambla – operni, dramski i baletni. S više od dvanaest premijera i dvadeset repriznih naslova, u sezoni se izvede preko dvjesto dvadeset scenskih izvedbi. Svojim programom Kazalište uvelike doprinosi kulturnom životu Zagreba, a pritom privlači publiku iz cijele Hrvatske.
Prvo profesionalno kazalište u Zagrebu izgradio je zagrebački veletrgovac i posjednik Kristofor Stanković koji je dobio glavni zgoditak na bečkoj lutriji te kao privatnu investiciju odlučio podignuti kazališnu zgradu. Kada je otvorena nova kazališna zgrada 1895., gornjogradsko je kazalište pretvoreno u administrativni prostor pa je danas ondje dvorana za sjednice Gradske skupštine. U sve ubrzanijem razvitku kazališne umjetnosti i u Zagrebu su umjetnički i tehnički zahtjevi daleko nadilazili mogućnosti gornjogradske pozornice. Novi hrvatski ban Karlo grof Khuen-Héderváry obnavlja rasprave o lokaciji, a tek Izidor Kršnjavi kao novi predstojnik za bogoštovlje i nastavu, 1893. ga uspijeva privoljeti na konačnu odluku o izgradnji, zahvaljujući predviđenom posjetu cara Franje Josipa I. u jesen 1895. U jesen 1893. bečka arhitektonska tvrtka Helmer i Fellner poslala je nov projekt, a 5. siječnja sklopljen je ugovor o izgradnji nove kazališne zgrade. S radovima se moralo započeti u proljeće 1894. i dovršiti ih do 1. listopada 1895. U međuvremenu ban je imenovao Stjepana Miletića intendantom Hrvatskoga narodnog kazališta. Za četiri mjeseca zgrada je bila pod krovom i započeli su unutarnji radovi. Vlada je prihvatila Miletićev prijedlog da svečani zastor za novo kazalište izradi Vlaho Bukovac – Preporod hrvatske književnosti i umjetnosti, danas poznat pod imenom Hrvatski narodni preporod. Slikarske radove na stropu gledališta izveo je bečki slikar i dekorater Alexander Demetrius Goltz. Izgradnja je napredovala prema planu i poslije šesnaest mjeseci 8. listopada 1895. izdana je uporabna dozvola. Novo kazalište svečano je otvoreno 14. listopada 1895., kad je car Franjo Josip I. na stupiću balkona, pred brojnim Zagrepčanima i gostima iz svih hrvatskih krajeva, simbolično izveo zadnji udarac srebrnim čekićem što ga je za tu prigodu izradio kipar Robert Frangeš Mihanović. U više od sto dvadeset godina svojega postojanja, zgrada Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu imala je dvije obnove. U drugoj obnovi obnovljeno je i zapadno krilo zgrade Kola, koje je za potrebe kazališta podignuto tijekom njegove gradnje, a koje se podzemnim hodnikom ispod Hebrangove ulice povezalo sa zgradom Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu.
Hrvatsko narodno kazalište u Zgrebu može primiti oko 750 gledatelja te je to jedna od najvažnijih povijesnih građevina u Hrvatskoj koja uskoro kreće u još jednu obnovu.
Gordana Miletić, 8.b
