U školskoj knjižnici učenici 1. a razreda imali su svoj prvi sat lektire koji je bio ispunjen emocijama, kreativnošću i učenjem o važnosti pomaganja. Priča o Videku slovenskog pisca Frana Levstika, nastala davne 1877. godine, omiljena je priča djetinjstva mnogih generacija. Malenom i skromnom dječaku koji voli prirodu i rado pomaže životinjama, priroda uzvraća na najljepši mogući način.
Nakon uvodnog razgovora i taktilnog istraživanja kako nastaje tkanina te najave priče, učenici su sjeli u krug, udobno smješteni i spremni za slušanje. Uslijedilo je čitanje priče ‘Videkova košuljica’ uz prikazivanje ilustracija što je dodatno obogatilo doživljaj, a učenici su sa zanimanjem pratili svaku riječ.
Nakon čitanja, učenici su imali priliku izraziti svoje dojmove i odgovarati na pitanja, podijeliti svoja iskustva i osjećaje, stvarajući sigurnu atmosferu za izražavanje misli. Razgovarali su o tome kako je bitno voditi brigu o prirodi i živim bićima. Zaključak je bio jasan: dobro se dobrim vraća. A zatim su se likovno izrazili i ilustrirali glavnog lika priče u novoj košuljici te dali odgovore na nekoliko zadataka.
Kako bi učenici osjetili poruke iz priče u kojoj su Videku pomogle životinje kojima je on prethodno pomagao, brižni prvašići odlučili su Videku sašiti košuljicu koristeći iglu i konac.
Ova priča bila je i odličan poticaj za razvoj empatije, proces koji zahtijeva vrijeme, strpljenje i kontinuiranu podršku. Uloga roditelja i nas odraslih je ključna u oblikovanju djetetove sposobnosti razumijevanja i suosjećanja s drugima. Kroz vlastiti primjer, razgovor o emocijama, možemo pomoći djeci da postanu empatične osobe, čime se ne samo potiče emocionalni razvoj, već i grade temelji za uspješne međuljudske odnose.
Marina Mavrek
